Istraživanja na temu "igre i učenje" igraju važnu ulogu u pedagogiji i psihologiji jer je igra središnji iskustveni prostor za djecu i adolescente. Kroz igru oni razvijaju emocionalne i kognitivne sposobnosti, treniraju motoričke sposobnosti i osjetilnu percepciju, razvijaju samopouzdanje i socijalno ponašanje. Istovremeno, djeca i adolescenti kreativno igraju i uče se nositi s neuspjesima. Zbog takvih i sličnih pozitivnih iskustava za digitalne se igre vjeruje da daju dodatni potencijal kod učenja. To je dovelo do razvoja novog žanra, takozvanog učenja utemeljenog na digitalnim igrama. Ovdje se radi o digitalnim edukacijskim igrama u kojima se objekt za učenje razrađuje na razigran način.
![](/mediabase/img/3805.jpg)
Potencijal digitalnih edukacijskih igara tema je brojnih rasprava. Naglasak je na pitanju mogu li digitalne igre zapravo postići slične učinke kod učenja kao i analogne igre. Igre općenito mogu osvježiti i stimulirati, ali i imati smirujući i opuštajući učinak na igrača. Upravo na tome digitalne edukacijske igre trebaju razviti svoj potencijal. Različiti oblici digitalnih igara mogu se koristiti u interakciji s različitim tipovima učenika: onim kognitivnim i haptskim kao i onim vizualnim ili auditivnim tipovima učenika. U igranju raznih uloga, primjerice, djeca i adolescenti mogu pokušati i stjecati iskustvo koje nije moguće u svakodnevnom svijetu, primjerice kad su učenici ograničeni tjelesnim invaliditetom ili nekim oblikom bolesti.
Između ostalog, znanstvene studije, npr. Ritterfeld & Weber, pokazuju da djeca i adolescenti koji redovito igraju računalne igre, imaju vještine koje su također nužne i za učenje u školi: dobra koncentracija, visoka tolerancija frustracije, motivacija za poboljšanje vlastitih vještina ili prevladavanje neuspjeha. Kao i kod edukacijskih igara općenito, i digitalne igre mogu poticati procese učenja (Wouters & van Oostendorp) kada se kombiniraju s nastavnim aktivnostima. To uključuje oblike učenja kao što je shvaćanje osnovnog sadržaja ili promišljanje nakon faze igre.
I upravo je tu veliki potencijal digitalnog učenja temeljenog na igri:
Razlikujemo različite kategorije digitalnih edukacijskih igara. Ozbiljne igre, digitalno učenje temeljeno na igrama, edutainment, e-učenje ili multimedijalno učenje pojmovi su koji se, poput aktivacijskog kruga, opetovano pojavljuju u ovom kontekstu.
Učenje može biti zabavno kad je zanimljivo. U digitalnim obrazovnim igrama, dakle, jako je važno da ustroj igre djeluje motivirajuće. Dosad su istražena samo određena pitanja u kojoj se mjeri rezultati učenja doista pojavljuju pri rješavanju digitalnih obrazovnih igara. Pojedinačni rezultati istraživanja (Ritterfeld & Weber) sugeriraju da digitalne igre imaju utjecaj na školski uspjeh i motivaciju postignuća: istraživanje „Računala u ljudskom ponašanju“ o povezanosti korištenja tehnologije i kreativnosti pokazuje da 12-godišnjaci koji koriste video igre, postižu bolje rezultate u rješavanju kreativnih zadataka. Razlog tome je da igrači redovito traže kreativna rješenja kako biste dosegnuli višu razinu u igri.
![/mediabase/img/4336.jpg](/mediabase/img/4336.jpg)
![/mediabase/img/3762.jpg](/mediabase/img/3762.jpg)