Moja odgovornost na internetu?!

Nažalost, takvi slučajevi nisu rijetki u današnjem digitalnom svijetu. Prije samo nekoliko godina govorilo se još o „internetskoj revoluciji“. Internet se slavio kao demokratski i demokratizirajući medij. Mnogi su internetski aktivisti vjerovali da društvene mreže ljude neće samo povezivati, već da će zahvaljujući tom obliku socijalne suživotnosti nastati novo nadzorno tijelo, neka vrsta pete sile.

Na internetu se danas često igrnoriraju standardi i vrijednosti koje poznajemo i poštujemo u svakodnevnom životu. Tobožnja anonimnost društvenih medija izgleda da ljudima olakšava objavljivanje komentara koji vrijeđaju i pisanje poruka mržnje. Kako se nositi s time kad je sve više ljudi koji svjesno ignoriraju standarde i vrijednosti pokazujući tako nasilje ili mržnju? Je li moguće od interneta napraviti stvarni društveni i demokratski medij?

Ne postoji univerzalna definicija odgovornosti. Budući da se ona može različito obrazložiti, primjerice uvjetovano različitim kulturama, moralnim pitanjima, društvenih normama ili važećim zakonima. Odgovornost se može odnositi na postupke, propuste ili okolnosti koje su nastale bez osobnog djelovanja. Odgovornost se može shvatiti kao dužnost neke osobe, skupine ili institucije da bude odgovorna za određene okolnosti. Pravo na slobodu, primjerice, također podrazumijeva i odgovornost poštivanja slobode drugih. Ili kako je to rekao bivši njemački predsjednik Joachim Gauck: „Sloboda odraslih ljudi znači odgovornost“.

Postoje važne norme i pravila koja se odnose na vlastito ponašanje na internetu. Neka od njih su čak temeljna prava, na primjer u općem pravu osobnosti, kao što je pravo na vlastitu sliku. Na primjer, zabranjeno je objavljivati informacije ili slike drugih ljudi bez njihovog izričitog pristanka te je druge ljude zabranjeno označavati na slikama bez njihova znanja i pristanka.

Ali što je sa situacijama koje nisu jednoznačne? Je li osobna odgovornost intervenirati i pozicionirati se kada imate utisak da se u društvenim mrežama događa nepravda? Ili treba jednostavno isključiti mobitel i to prihvatiti kao završenu stvar?

Vjerojatno nema prava bez obveza i svaka društvena sloboda pretpostavlja stalne napore. Na primjer, sloboda govora, neophodna za demokratsko društvo, nije pravo koje je razumljivo samo po sebi. Prava su društveni ideali koji ne jamče samo sreću pojedinca, već trebaju zajamčiti i slobodu svih građana. Kako bi svoj život mogli živjeti prema vlastitim predodžbama bez ograničavanja drugih osoba u tom nastojanju – to se odnosi također na naš suživot u društvenim mrežama.

Internet ne bi trebao biti mjesto za optužbe, laži, alternativne činjenice, uvrede ili zlonamjerne pretpostavke. Odgovorno ponašanje na društvenim mrežama uključuje primjerice navođenje izvora, provjeru vjerodostojnosti, kritičko propitivanje stvarnih interesa pošiljatelja poruka i zdrav skepticizam.

Međutim, odgovornost na internetu znači također i angažirati se za druge ljude. Upravo se to dogodilo s mladim Adamom Bahrizom. Jedan gledatelj bio je šokiran tim postupkom i objavio događaje u jednoj velikoj internetskoj zajednici. U roku nekoliko sati Adama je podržalo nekoliko tisuća drugih igrača.

I to nije bilo sve: korisnicima poput Adama može se darovati novac na Twitchu i upravo se to dogodilo u neobično visokoj mjeri. Dok su igrači koji su ga uvrijedili i izbacili iz igre, na nekoliko dana bili suspendirani, zajednica igrača pokazala je jasan stav u slučaju Adama i stvarne mogućnosti društvenog medija.