Najčešće koristim WhatsApp, Instagram i Snapchat kako bi ostao u kontaktu sa svojom djecom. Iz poslovnih razloga često koristim elektronički notes. Često slušam glazbu i znam pogledati prognozu vremena kako bi saznao kada mogu koristiti aplikaciju za trčanje „Runtastic“. Međutim, od prosinca prošle godine provodim i mali eksperiment gdje na mobitelu nemam više pristup poslovnom računu e-pošte.
Da, jesam. (smije se) To mi se sada čini jako dobro. Djeluje usporavajuće, ali malo komplicira stvari. Kad na putu želim provjeriti e-poštu, moram prvo upaliti laptop ili tablet.
Prije nego odgovorim na Vaše pitanje, želio bih dodati sljedeće: kod dodjele nagrade za dječji softver surađujemo s knjižnicama u koje djeca dolaze kako bi testirala softver. Ne mogu si sve obitelji priuštiti odgovarajuće skupe uređaje. Digitalni mediji, dakle aplikacije, igrice, konzole ili elektroničke igračke nisu uvijek povoljni. Zahvaljujući suradnji s knjižnicama u ovom odabiru mogu sudjelovati svi. Meni je uvijek važno posredovanje ideje o demokratičnosti: Svatko može doći i sudjelovati. Prije svega želimo pritom saznati kako se djeci čine stvari koje su razvijene za njih. Jer nije to uvijek tako da ono što se odraslima sviđa, djeca onda prihvate.
Upravo tako. Djeca bi trebala o tim stvarima promišljati. Dat ću Vam primjer: Velika je razlika čitate li knjigu za školu ili knjigu čitate kod kuće. Ista je stvar s igrama i igricama. Kad igricu igrate iz vlastitog zadovoljstva, onda igrate drugačije nego kad je morate ocijeniti. Kod nas djeca uspoređuju, ocjenjuju i raspravljaju s drugom djecom. Skupljaju utiske i uče kako ih formulirati i zapisati. U tom se postupku kombiniraju brojne vještine. I naravno, demokracija ovdje igra jednu ulogu. Jer na kraju ne pobjeđuje neminovno igra koju je odabrao jedan od žirija u 20 knjižnica koje sudjeluju u odabiru.
Često me ljudi pitaju od koliko godina se djeci mogu preporučiti messangeri i društvene mreže. Za roditelje je ovdje orijentacija zaista važna. Ali je li to ispravno pitanje? Po mom mišljenju pitanje bi trebalo glasiti: Što je realistično? Instagram, Snapchat i Facebook – to su digitalne igračke današnjice. Uvijek imate roditelje koji kažu: „Da, ali WhatsApp samo skuplja podatke. Bolje je koristiti aplikaciju Threema.“ I sada zamislite dječje igralište samo s drvenim igračkama, potpuno sigurno, ali na kojem djeca ponekad mogu pasti, a da se ne povrijede. Tamo neće biti nitko tko bi se s Vama igrao! Svi prijatelji su naime na onom drugom igralištu.
Tako je. Ono što želim reći: Realistično je djecu pripremiti na moguće opasnosti i probleme kako bi u danom slučaju znala kako bi trebala reagirati i to učinila bez straha. To je medijska kompetencija.
To je potpuno nerealistično.
Uvijek je teško navesti jednoznačnu dobnu granicu za sve. Nisu svi šestogodišnjaci isti, kao ni osmogodišnjaci ili oni koji su navršili već desetu godinu života. Neki od njih su još zaneseni, neki imaju afinitet prema tehnici. Djeca u kontakt s aplikacijama prvi put dolaze preko svojih roditelja. Drugi put kad dobiju svoj mobitel. Čim dijete dobije mobitel, mora ga se pripremiti za kontakt s internetom. Jer će imati slobodan pristup mreži. Osim toga, dijete treba pripremiti na šanse i opasnosti koje su s tim povezane. Dakle, ovdje se radi o preuzimanje vlastite odgovornosti. Za roditelje kontrola nije laka kad dijete posjeduje pametni telefon.
Kupovina preko aplikacije je važna tema. To samo po sebi nije loše kad se time kupuje nova razina u igrici. Ali kad igru bez toga nije moguće nastaviti, ta mi se prisila ne dopada. Kod igrica u kategoriji „free to play“ ja bih uvijek bio oprezan je li igrica zaista besplatna. Kad djeca novac troše preko kartica s bonom, onda bi kod džeparca trebali postaviti granicu kako bi bolje kontrolirali svoje izdatke. Općenito mi se čini važno da igrice djecu ne stavljaju pod pritisak, da im one ni vremenski ni sadržajno ne zadaju uvjete i da ne postoje melodije zvona i poruka koje se preko igrice same aktiviraju.
To je točno. Često sam se pitao zašto se upravo u tom području često prvo misli na probleme. Aplikacije i digitalni mediji općenito gledajući nude brojne šanse. Aplikacije, pametni telefoni i tableti izvrsni su mediji kojima se mogu stvari oblikovati, pomoću kojih svatko može pisati, fotografirati i obrađivati fotografije. Rezultat se može odmah objaviti na internetu. Izrada vlastite e-knjige tim sredstvima ne predstavlja nikakav problem. „Book Creator“ i „Comic Life“ ovdje su vrlo dobre aplikacije. Kad djeca rade s tim stvarima, onda naravno u radu s kreativnim alatima mogu razmišljati i tome što je uopće mogu učiniti s fotografijom. Što je dopušteno? Što je osobno pravo? Dok djeca izrađuju svoju vlastitu e-knjigu ili rade na fotoromanu, lakše je razgovarati o dotičnim problemima. Aplikacije za oblikovanje su dobre alternative kako djeca svoje vrijeme ne bi provodila samo uz igrice. Često koriste aplikacije za igrice jer druge stvari još nisu otkrili.
Intervju su vodili Insa Gronewold i Katja Liebigt.