Pedagogija zabrane nije dobar savjetnik

Moja dnevna soba još je uvijek opremljena klasično. (smijeh) Kao i drugi, i ja imam „second screen“, tablet ili pametni telefon, kada mi postane dosadno. Naime, više nije tako da sjedim zajedno samo s članovima obitelji i komentiram viđeno na televiziji, već to sada činim i s drugima koji nisu fizički prisutni u istoj prostoriji. Klasična situacija je zabavna serija nedjeljom nakon vijesti. Tada rado na društvenoj mreži pogledam što i drugi kažu o tome.

Tako je. Video na webu predstavlja prostor u kome u svakom trenutku mogu odrediti što će se dogoditi. Mogu pisati komentare, prekinuti neki događaj ili pogledati nešto drugo.

Ja sam samoučinkovit, to je ono najvažnije. Svi ljudi žele biti samoučinkoviti. Zašto da do kraja gledam primjerice dosadnu emisiju na televiziji? Tako mogu reagirati i u drugim područjima, primjerice u kazalištu. Rok trajanja na digitalnim je medijima kratak. To je njihovo načelo. Ali i na televiziji se pozornost gledatelja stalno prekida prikazivanjem promidžbenih poruka.

To je naravno problem. Reklama kod mnogih aktera na YouTubeu zaista nije označena kao takva. Baš za djecu i mlade teško je prepoznati kad se radi o osobnoj preporuci, a kad se radi o jasnom utjecaju kroz reklamiranje.

To je u redu kad se zaista radi o osobnoj preporuci. Ali kad se nešto tvrdi što nije osobno mišljenje aktera na YouTubeu, to onda predstavlja problem. To su stvari koje se jasno trebaju razlikovati. Dat ću Vam primjer: blogerica Dagi Bee na YouTubeu od kolovoza ima novu modnu kolekciju s kojom je toliko uspješna da su se kod predstavljanja kolekcije na internetu srušili poslužitelji zbog korisnika koji su istovremeno pokušavali naručiti te nove proizvode. Tu nastaje određeni čimbenik moći. Iza takvih aktera na YouTubeu stoji mreža višestrukih kanala koja pripada velikim tvrtkama s velikim proizvodnim lancima. Ali koliko se zna o suradnicima koji djeluju iza takvih produkcijskih akcija? Ono što želim reći jest da se ovdje radi o prodaji proizvoda. Činjenica da korisnici YouTubea žele zaraditi, sasvim je u redu. Ali reklama se mora označiti kao takva.

Kad mi pedagozi objavimo na tu temu nešto u tom okružju, obično se ne dogodi mnogo toga. Ali kada se tom temom pozabavi netko iz YouTube scene, onda je to nešto drugo. Ja kao medijski pedagog uvijek pazim na to o kojim se medijskim kompetencijma vodi rasprava. To je dobro načelo za rad s djecom i mladima. Mi zajednički tražimo videoklipove i pronalazimo pozitivne i negativne strane nekog fenomena.

To je naše načelo. Mi stariji ljudi ne može ocjenjivati korištenje medija od strane mlade generacije. Možemo ga samo promatrati iz našeg gledišta, ali ga ne možemo potpuno obuhvatiti. Međutim, mi želimo da mladi ljudi o tome razmišljaju i vide kako se najbolje ophoditi s tim temama. Pedagogija koja postavlja uvjete uvijek je loš savjetnik. Mi želimo da adolescenti sami kritički propituju stvari oko sebe. Jer ako u nekoj radionici samo pričam o tome 45 minuta, prema mom dosadašnjem iskustvu neće skoro biti nikakvih rezultata. Međutim, kad djeca i mladi sami nešto izrade, onda nauče sami postavljati kritička pitanja.

Ne, i zbog toga zajedno s njima proizvodimo video kako bi vidjeli što je sve potrebno za izradu dobrog videa. Ispravno svjetlo, ton – oni moraju govoriti izravno u kameru. Sve to nije jednostavno. Kod formata poput „Let’s play“ tu je malo drugačija priča. Komentiranje videoigrica je umjetnost koja se može usporediti s komentiranjem nogometnih susreta. Potrebne su zanimljive teme i opće znanje. Jer bez dobrog rezultata nema klikova.

Ta je bojazan postojala kod pokretanja portala YouNow. Mladi međutim nisu toliko masivno koristili tu platformu kao što smo očekivali. Oni su je više koristili u privatnom području. Privatna sfera u medijskoj pedagogiji prošlih je par godina bila važna tema. Čini mi se da zahvaljujući tome vidimo prve rezultate. Međutim, jasno je da još uvijek postoje ljudi koji služe kao negativni uzor. Takvih će biti uvijek.

Više o našem sugovorniku: Markus Gerstmann je medijski pedagog i referent za obrazovanje u udruzi ureda za mladež u Bremenu, poglavito u području pedagogija medija i informacije za mlade. Koncipira i brine se za radionice, informativne susrete kao i stručne kongrese za mlade, roditelje i pedagoške radnike.

Intervju je vodio Martin Daßinnies.