Učenje kroz igru

Vrijeme čitanja: minuti

Učenje kroz igru na računaru, tabletu ili pametnom telefonu, usput i bez velikog napora - za mnogo djece i adolescenata ovo je primamljiva ideja. Brojne studije bave se pitanjem koliko je to realno ili u kolikoj mjeri ta ideja ostaje samo pusti san.

Istraživanja na temu "igre i učenje" igraju važnu ulogu u pedagogiji i psihologiji jer je igra središnji iskustveni prostor za djecu i adolescente. Kroz igru oni razvijaju emocionalne i kognitivne sposobnosti, treniraju motoričke sposobnosti i percepciju osjećaja, razvijaju samopouzdanje i socijalno ponašanje. Istovremeno, djeca i adolescenti kreativno igraju i uče da se nose sa neuspjesima. Zbog takvih i sličnih pozitivnih iskustava za digitalne igre se vjeruje da daju dodatni potencijal kod učenja. To je dovelo do razvoja novog žanra, takozvanog učenja baziranog na digitalnim igrama. Ovdje se radi o digitalnim edukativnim igrama u kojima predmet učenja postaje dio igre.

Stvarni doprinosi učenju?

Potencijal digitalnih edukativnih igara tema je brojnih rasprava. Naglasak je na pitanju mogu li digitalne igre zapravo postići slične učinke kod učenja kao i analogne igre. Igre uopšteno mogu osvježiti i stimulisati, ali i imati smirujući i opuštajući učinak na igrača. Upravo na tome digitalne edukativne igre trebaju da razviju svoj potencijal. Različiti oblici digitalnih igara mogu se koristiti u interakciji sa različitim tipovima učenika: onim kognitivnim i taktilnim kao i onim vizuelnim ili auditivnim tipovima učenika. U igranju raznih uloga, na primjer, djeca i adolescenti mogu pokušati i sticati iskustvo koje nije moguće u svakodnevnom svijetu, na primjer kad su učenici ograničeni tjelesnim invaliditetom ili nekim oblikom bolesti.

Studije pokazuju da djeca i adolescenti koji redovno igraju računarske igre, imaju vještine koje su takođe nužne i za učenje u školi: dobra koncentracija, visoka tolerancija na frustracije, motivacija za poboljšanje vještina ili prevazilaženje neuspjeha. Kao i kod edukativnih igara uopšteno, i digitalne igre mogu podsticati procese učenja (Wouters & van Oostendorp) kada se kombinuju sa nastavnim aktivnostima.

Digitalne igre i učenje imaju mnogo toga zajedničkog

I upravo je tu veliki potencijal digitalnog učenja koji se bazira na igri:

Postoje ciljevi koje igrač mora postići

Igrači i učenici su motivisani da postignu te ciljeve. Da bi ih postigli, moraju biti aktivni.

Zadatak odnosno izazov od njih traži punu pažnju

Uspješna igra odnosno učenje zahtijeva određenu količinu napora i vještinu rješavanja problema

Kako bi održali motivaciju, od igrača i učenika ne smije se tražiti ni previše ni premalo.

Uspješna iskustva daju i igraču i učeniku osjećaj samo-ostvarenja.

Složenost zadatka odnosno izazova povećava se tokom igre odnosno učenja.

Igrači i učenici dobijaju povratne informacije preko rezultata koje postižu. Napredak je odmah vidljiv.

Kratko objašnjenje

Razlikujemo različite kategorije digitalnih edukativnih igara. Ozbiljne igre, digitalno učenje bazirano na igrama, edutainment, e-učenje ili multimedijsko učenje pojmovi su koji se često pojavljuju u ovom kontekstu.

Ovdje je fokus na uključivanju motivacione zabave u proces učenja. Većina ponuda razvija se za potrebe školskog obrazovanja. Ciljna grupa su djeca i adolescenti. Starije ponude iz ovog područja bile su prvenstveno zasnovane na klasičnim metodama učenja; zabavni elementi poslužili su ili kao nagrada za manje inovativne zadatke (nagradna paradigma) ili su takvi elementi pripremali teren za naknadne zadatke (motivaciona paradigma).

Digitalna rješenja za učenje utemeljena na igricama (engleska skraćenica "DGBL") i takozvane ozbiljne igre temelje se na pretpostavci da proces učenja učenike treba i zabaviti (Ritterfeld & Weber).Ovdje je u prvom planu radost sopstvenih postignuća u igri. DGBL je uži pojam od tzv. ozbiljnih igara jer je fokus na digitalnim medijima, dok ozbiljne igre uključuju i primjere sa analognim medijima. Ponude iz ovog područja obuhvataju maksimalni broj obrazovnih područja i ciljnih grupa.

Kada dijete ili adolescent neku aktivnost percipira kao igru, a ta aktivnost ima određeni edukativni cilj, takva se igra naziva obrazovna igra.

Pozitivne emocije koje nastaju u iskustvima uspjeha tokom igranja, pružaju povezanost sa procesima učenja za pozitivan uticaj na stav učenja i spremnost na učenje (motivacija). Ponavljajuća napetost i rješavanje zadataka djecu i adolescente motiviše da nastave da igraju.

Tehnologija i kreativnost

Učenje može biti zabavno kad je zanimljivo. U digitalnim obrazovnim igrama, jako je važno da izgradnja igre djeluje motivišuće. Dosad je istraženo samo da li digitalne igrice za učenje zaista daju rezultate. Pojedinačni rezultati istraživanja (Ritterfeld & Weber) sugerišu da digitalne igre imaju uticaj na školski uspjeh i motivaciju: istraživanje „Računara u ljudskom ponašanju“ o povezanosti korišćenja tehnologije i kreativnosti pokazuje da 12-godišnjaci koji koriste video igre, postižu bolje rezultate u rješavanju kreativnih zadataka. Razlog tome je da igrači redovno traže kreativna rješenja kako bi dosegnuli viši nivo u igri.

Čitajte dalje u dosijeu „Digitalne igre“

Računarske igre su sastavni dio našeg svakodnevnog života. One su postale važan vodeći medij. Digitalna kultura igara

Penjite se kao slobodni penjač na vrtoglave visine u planinama: izađite iz stvarnosti, uđite u virtuelni svijet! Život u iluziji

U razgovoru sa Danielom Jägerom

Podijeli ovaj članak!

Postuj ovaj članak jednim klikom!

Podijeli

Učenje kroz igru

Edutainment

Digitalno učenje kao ozbiljne igre

Obrazovne igre

Aktivacioni krug

Podijeli ovaj članak!