sa prijateljima na telefonu brzo možemo dogovoriti gdje ćemo se naći ili putem servisa za chat (messenger) brzo možemo poslati fotografiju. Sa drugima ljudima možemo podijeliti naše doživljaje - čak i sa onima koji nisu u našoj blizini. Informacije se odmah mogu proslijediti - istovremeno na više osoba.
Naša razmjena informacija postaje jednostavnija, ali tako često nastaje osjećaj da stalno moramo biti dostupni.

Mobilni telefon kod djece i mladih ne služi samo kao „igračka“, već prije svega kao sredstvo socijalne komunikacije. Tako 94 posto mladih redovno šalje ili prima poruke preko svog mobilnog telefona (studija JIM iz 2015.), a kod djece mlađe od 13 godina taj udio iznosi oko tri četvrtine (studija KIM iz 2014.). Razgovor sa prijateljima sjajna je stvar. Međutim, situacija postaje složena kod sve jače želje koja dominira našim životima - da se na mobilnom telefonu stalno provjeravaju moguće nove poruke uz istovremeni strah da ćemo nešto propustiti. Za to u međuvremenu postoji stručni pojam: FOMO (engl. „fear of missing out“, ili strah da ćemo nešto propustiti), budući da je strah od isključenja iz komunikacije najčešći uzrok za neograničeno korišćenje mobilnog telefona.
Stalna dostupnost povećava naše očekivanje da ćemo na poslatu poruku odmah dobiti odgovor. Tako i kod djece i mladih može nastati komunikacioni pritisak koji ih prisiljava da stalno gledaju u mobilni telefon. Stalni poriv za korišćenjem mobilnog telefona ne ostavlja uvijek dobar utisak. Aktuelna studija LfM pod naslovom „Mobilna medijatizacija. Korišćenje mobilnog telefona i mobilnog interneta kod djece i mladih“ taj problem jasno sažima: „Radoznalost za novim porukama i komunikacioni pritisak izgleda da su veći od želje za dobrim ponašanjem.“
Djeca prva iskustva sa medijima često imaju u porodici. Njihov način korišćenja medija zavisi od načina korišćenja medija njihovih roditelja. Zbog toga uzorno ponašanje roditelja i staratelja, naročito kod mlađe djece, ima najveći uticaj na korišćenje digitalnih medija u slučaju djece. Zbog toga je važno ispratiti njihovu medijsku komunikaciju i sa njima u razgovorima razmisliti o tome - i pri tome se kritički zapitati o sopstvenom korišćenju medija. Adolescentima su potrebni roditelji i pedagozi koji će sa njima razgovarati i sa njima dogovoriti zajedničke smjernice.
Kolekcija tesktova "Mobilni telefon u džepu?!", govori na temu perioda i pauza u korišćenju mobilnog telefona, a pomaže između ostalog sljedećim informacijama i savjetima.

