Moja odgovornost na internetu?!

Nažalost, takvi slučajevi nisu rijetki u današnjem digitalnom svijetu. Prije samo nekoliko godina govorilo se još o „internet revoluciji“. Internet se slavio kao demokratski medij i medij koji demokratizuje. Mnogi internet aktivisti vjerovali su da društvene mreže ne samo da će da povezuju ljude, već da će taj oblik društvene interakcije čak kreirati novo nadzorno tijelo, neku vrstu pete sile.

Danas se na internetu često ignorišu standardi i vrijednosti koje poznajemo i poštujemo u svakodnevnom životu van interneta. Navodna anonimnost na društvenim medijima izgleda da ljudima olakšava objavljivanje uvredljivih komentara i poruka mržnje. Kako da se nosimo sa time kad je sve više ljudi koji svjesno ignorišu standarde i vrijednosti svojim nasilničkim ponašanjem ili pokazujući mržnju? Da li je moguće od interneta napraviti stvarni društveni i demokratski medij?

Ne postoji univerzalna definicija odgovornosti. Ona se može različito obrazložiti, u zavisnosti od različitih kultura, moralnih pitanja, društvenih normi ili važećih zakona. Odgovornost može da se odnosi na postupke, propuste ili okolnosti koje su nastale bez ličnog djelovanja. Odgovornost može da se shvati i kao obaveza neke osobe, grupe ili institucije da bude odgovorna za određene okolnosti. Pravo na slobodu, na primjer, takođe podrazumijeva i odgovornost poštovanja slobode drugih.

Postoje važni standardi i pravila koja se odnose na sopsteno ponašanje na internetu. Neka od njih su čak osnovna prava, na primjer lična prava kao što je pravo na neobjavljivanje sopstvene fotografije. Na primjer, zabranjeno je da se objavljuju informacije ili fotografije drugih ljudi bez njihovog direktnog pristanka, ili da se označavaju („taguju“) na fotografijama bez njihovog znanja i pristanka.

Ali šta je sa situacijama koje nisu u potpunosti definisane? Da li lična odgovornost podrazumijeva intervenisanje i zauzimanje stava kada imate utisak da se na društvenim mrežama dešava nepravda? Ili treba jednostavno isključiti mobilni telefon i to prihvatiti kao završenu stvar?

Vjerovatno nema prava bez obaveza i zasigurno svaka društvena sloboda zahtijeva stalne napore. Na primjer, sloboda izražavanja, koja je neophodna za demokratsko društvo, nije pravo koje se podrazumijeva. Prava su društveni ideali koji ne garantuju samo sreću pojedinca, već treba da garantuju i slobodu svih građana. Kako bismo svoj život mogli da živimo prema sopstvenim idejama i bez ograničavanja drugih osoba u tom nastojanju – to takođe treba da se odnosi i na naše interakcije na društvenim mrežama.

Internet ne bi trebalo da bude mjesto za optužbe, laži, alternativne činjenice, uvrede ili zlonamjerne pretpostavke. Odgovorno ponašanje na društvenim mrežama uključuje, na primjer, navođenje izvora, provjeru vjerodostojnosti, kritičko ispitivanje stvarnih interesa izvora informacija i zdrav skepticizam.

Međutim, odgovornost na internetu znači takođe i stati u odbranu drugih. Upravo se to desilo u slučaju mladog Adama Bariza. Gledalac koji je pratio prenos igre uživo bio je šokiran događajem i objavio je informaciju o tome u jednoj velikoj internet zajednici. U roku od nekoliko sati Adama je podržalo nekoliko hiljada drugih igrača.

Ali to nije bilo sve: na Twitch platformi drugi korisnici mogu da doniraju novac igračima kao što je Adam, i upravo se to dogodilo u neobično visokoj mjeri. Dok su igrači koji su ga vrijeđali i izbacili iz igre na nekoliko dana bili suspendovani, zajednica je pokazala jasan stav u slučaju Adama, te otkrila stvarne mogućnosti društvenih medija.