Na početku projekta razgovara se o maskenbalima, karnevalima ili noći vještica. Djeca razgovaraju o tome u šta vole da se maskiraju. Navedeni kostimi se zapisuju sa opisima uobičajenih načina ponašanja za maske na takvim proslavama. Djeca zatim razmišljaju o tome koliko svoje ponašanje prilagode čim obuku navedeni kostim na takvim proslavama. Na kraju ove faze učesnici razumiju da nošenje maske ili sama maska utiču na ponašanje pojedinca.
Stečeno saznanje djeca primjenjuju na ponašanje pri komuniciranju putem digitalnih medija. Analiziraju primjere prepiske na chatu i razmišljaju o oblicima komunikacije na tom kanalu. Kako bi se pojednostavio prikaz sopstvenog ponašanja, priprema se igrokaz uz pomoć predefinisanog scenarija sa konfliktima i maski. Djeca shvataju da se različito ponašaju kad nose i kada ne nose maske, i to znanje prenose na situacije kada komuniciraju na internetu. Na kraju razvijaju internet bonton, važna pravila ponašanja za komunikaciju na internetu.
Interakcija: diskusija svih učesnika
Interakcija: individualni rad, diskusija svih učesnika
Interakcija: rad u grupi, diskusija svih učesnika
U kontekstu igrokaza (napomena: podjela uloga treba da bude nasumična, uloge se izvlače po principu lutrije), djeca sada istražuju osobine sopstvene komunikacije sa i bez maske. Svako dijete dobije odgovarajuću masku (vidi povezane stranice), kao i kartice sa zadacima. Mogući zadaci su sljedeći:
- pohvali svog sagovornika
- odaj sagovorniku neku tajnu
- pokušaj da svom sagovorniku „prodaš“ neku izmišljotinu kao da je istina
- reci svom sagovorniku: [ovdje navedite neku negativnu izjavu]
- itd.
Djeca uče da je prag inhibicije niži kada nose masku i kad se iza nje kriju. Ona djecu stavlja u položaj anonimnosti i daje im veću sigurnost u komunikaciji. Kada se ovo prenese na situacije na internetu, prostorna razdvojenost (nema direktnog kontakta sa sagovornikom) dovodi do toga da smo na internetu „hrabriji“, ali takođe i govorimo nepromišljeno.
Nakon scenske realizacije svi ponovno sjede zajedno. U sklopu ankete svoje nalaze vizualizuju grafički na tabli:
- djeca su samosvjesnija sa maskom
- djeca su iskrenija sa maskom.
- djeca se sa maskom izražavaju nepromišljenije
- djeca imaju niži prag inhibicije
- itd.
Ako razmisle o komunikaciji preko digitalnih medija, djeca shvataju da navodna anonimnost i skrivanje iza ekrana takođe funkcioniše kao jedna vrsta maske na internetu. Grupa zajedno diskutuje o ovom pitanju i o tome koliko je važno imati fer i otvorenu komunikaciju bez maske, „oči u oči“.
Interakcija: rad sa partnerom, diskusija svih učesnika
Djeca osim toga mogu izvući smislene obrasce ponašanja u komunikaciji na digitalnim medijima i zabilježiti ih u obliku internet bontona (u vidu postera).
Projekat bi trebalo da razvije svijest o opštim obrascima ponašanja na internetu. Osim komunikacije mogu da se obrade teme kao što su zaštita podataka, privatnost, obmana, kleveta, itd. Kao osnova za ovo mogu da posluže komentari djece iz faze 4.